| Käännös | |
|---|---|
| 1. | monoftong {m} |
| Monikko | monoftongit | Genetiivi | monoftongin |
| Monikon genetiivi | monoftongien | Partitiivi | monoftongia |
| Monikon partitiivi | monoftongeja | Inessiivi | monoftongissa |
| Monikon inessiivi | monoftongeissa | Elatiivi | monoftongista |
| Monikon elatiivi | monoftongeista | Illatiivi | monoftongiin |
| Monikon illatiivi | monoftongeihin | Adessiivi | monoftongilla |
| Monikon adessiivi | monoftongeilla | Ablatiivi | monoftongilta |
| Monikon ablatiivi | monoftongeilta | Allatiivi | monoftongille |
| Monikon allatiivi | monoftongeille | Essiivi | monoftongina |
| Monikon essiivi | monoftongeina | Translatiivi | monoftongiksi |
| Monikon translatiivi | monoftongeiksi | Monikon instruktiivi | monoftongein |
| Abessiivi | monoftongitta | Monikon abessiivi | monoftongeitta |
| Monikon akkusatiivi | monoftongit |